Prvo plutanje

Prvi put plutate?

 

Naš tim je mislio na svaki detalj tokom procedure plutanja.
Muzika, temperatura u prostoriji, trajanje seanse – sve je detaljno organizovano kako bi ste dobili maksimalnu korist i zadovoljstvo.
Prvo plutanje

Seansa plutanja se dešava u prostoriji za plutanje, ispunjenom rastvorom Epsom soli, dubine 30cm, temperatura unutar sobe za plutanje je srazmerna temperaturi tela, u uslovima senzorne deprivacije u koju se upuštate nakon kratke ali i detaljne instrukcije.

Niže u tekstu se nalazi podsetnik koji će Vam pomoći da izvučete maksimum od plutanja:

  • Pre seanse plutanja, ako je neophodno idite u toalet. U prostoriji pre ulaska u sobu za plutanje, skinite sav nakit koji nosite na sebi kako ne bi reagovao sa solju.
  • Istuširajte se i peškirom prosušite malo kosu i obrišite lice.
  • Ako na telu imate ranice ili ogrebotinice, možete ih namazati vazelinom koji se nalazi na stočiću, kako bi ste ih zaštitili od slane vode.
  • U uši stavite čepiće za uši, pre upotrebe ih malo zavrnite kako bi mogli lepo da ulegnu u ušnu školjku i zaštitili ih od ulaska vode.
  • Polako uđite u vodu, stanite na centar i polako se spuštajte u ležeći položaj. Slana voda će Vas održavati na površini.
  • Započnite seansu plutanja tako što će Vam položaj ruku biti ispod glave, a nakon toga možete odabrati udobniji položaj.
  • U toku prve seanse plutanja možete osetiti blagi pritisak u vratu, pokušajte svesno da opustite vrat i vaša seansa će biti komfortnija.
  • Ako želite možete iskoristiti specijalno jastuče koje se nalazi unutar kapsule.
  • Upamtite da se nalazite u rastvoru velike količine soli i izbegavajte kontakt vode sa licem i očima. Ako se desi da Vam voda ipak upadne u oči, u prostoriji za plutanje se nalazi bočica sa svežom vodom, nakon toga obrišite lice peškirićem koji se nalazi odmah na ulazu u kapsulu.
  • Podvovdno i nadvodno svetlo i muziku možete uključivati ili gasiti po Vašoj želji.
  • Predlažemo Vam da ugasite svetlo i muziku kako bi ste uživali u senzornoj deprivaciji, koja Vam omogućava da ostanete sami sa svojom svešću i stimuliše proizvodnju endorfina i seratonina – hormona sreće.
  • Nije neophodno da kontrolišete tok svojih misli, dozvolite da se Vaš mozak sam poigrava, to je deo procesa otklanjanja stresa.
  • Upamtite da vrata niko ne zatvara za Vama i Vi možete izaći iz prostorije za plutanje u bilo kom momentu.
  • Uzdržite se od meditacije, vizuelizacije i sličnih praksi makar do treće posete seanse plutanja, kada ojača deo svesti koji služi za opuštanje.
  • Ako Vam u nekom momentu zatreba pomoć, pritisnite dugme za alarm bele boje koje se nalazi sa strane na zidu i naš specijalista će Vam odmah pomoći da izađete.
  • Pred kraj seanse plutanja ćete čuti muziku koja označava kraj seanse.
  • Kada izlazite iz prostorije za plutanje, uspravite se u sedeći položaj, obrišite lice i kosu.
  • Uhvatite se za držače i polako i oprezno ustanite, otklonite rastvor soli unutar prostorije za plutanje i polako otvorite vrata.
  • Istuširajte se kako bi ste otklonili ostatak soli sa sebe i izvadite čepiće za uši.
  • Posle seanse plutanja je preporučljivo da se opustite u fotelji i ispijete čaj, to je adaptacija ka realnom svetu i jako je važna.
  • Možete se prisećati misli u toku plutanja i zapisati ih ili ih zamisliti u obliku mandale.
  • Sleduje da obratite pažnju na posete plutanja i na stanje Vašeg zdrvlja.

Psihološki aspekti plutanja

Naučne činjenice o pozitivnim efektima plutanja

Nema sumnje da plutanje pruža pozitivne efekte. Koristi se pri terapijama i obukama, pa čak i za opuštanje, predstavlja moćni efekat na nekoliko nivoa – fizički, emocionalni, intelektualni i duhovni. Ali kako je moguće da pasivna procedura kao što je plutanje, može da pruži blagotvorna dejstva? Ovo pitanje je zanimalo naučnike od momenta kada je ova metoda nastala i do danas se vode različita istraživanja po celom svetu.

Istraživanja koja su sprovedena na Karlstadskom univerzitetu u Švedskoj, dozvolila su sistematizaciju utisaka ljudi koji su prošli nekoliko seansi plutanja – senzorne deprivacije:

  • Plutanje u toploj slanoj vodi pri temperaturi od 35 stepeni Celzijusa – temperatura tela čoveka;
  • Potpuno otsustvo zvuka;
  • Potpuno otsustvo svetla.
  • Veštačka bezgravitaciona atmosfera.

 

U istraživanju koje je trajalo 10 godina, učastvovalo je oko 2000 ljudi, koji su prošli najmanje 8 seansi plutanja. Osećaj kao da se nalazite u bezgravitacionoj atmosferi i lakoća u prostoriji za plutanje stvara neophodne uslove za duboku relaksaciju i odmor. Veoma često u toku plutanja dolazi do menjanja svesti, u nekim slučajevima je to meditativna pospanost, a u drugim slučajevima dublje menjanje svesti u kojima čovek doživljava izmenjen sistem shvatanja ili transpersonalno iskustvo kao rezultat prebacivanja talasne aktivnosti mozga u alfa ili teta režim. Prvi put se termin Izmenjeno stanje svesti pojavio u prošlom veku i dato mu je sledeće opredeljenje:

Kvalitetna izmena u opštem šablonu mentalnog delovanja u momentu kada čovek oseća da se njegova svest radikalno razlikuje od standardnog stanja. (Čarls Tart, 1972.g)

Dalje razmatramo osnovne činjenice svojstvene plutanju:

  • Izmenjen subjektivni osećaj za vreme;
  • Promene u percepciji (vizualne, akustične slike);
  • Promene osećanja u telu (kao na primer bezgravitaciona atmosfera, para, osećaj lebdenja, ne osećati telo, osećaj van tela);
  • Drugačiji režim razmišljanja (mnogobrojne asocijacije, uvećanje kreativnosti)
  • Percepcija između vremena i tela.

U toku senzorne deprivacije, menja se osećaj za vreme, vreme kao da je razvučeno a ujedno i skupljeno, ali većina posetilaca je odgovorila da vreme prolazi brže. Istraživanje je pokazalo da je oko 94% posetilaca reklo da gubi osećaj za vreme dok pluta. Nije iznenađujuće da se kod ljudi u ovakovoj veštačkoj bezgravitacionoj atmosferi javlja menjanje osećaja u telu, kod nekih je to osećaj rasta, lebdenje na oblaku, vazduhu, lebdenje u kosmosu.

U drugim slučajevima za vreme seanse plutanja, bilo je i osećanja koje nazivamo iskustvo van tela, kada čovek može da se pogleda sa strane. Uglavnom su se učesnici istraživanja odnosili ka ovom osećanju pozitivno, osećajući da mogu da se prebace bilo gde, ne zaviseći od standardnih ograničenja tela i da njihovo iskustvo kontrolišu oni sami.

Vizuelne i zvučne slike kod plutanja:

Skoro svi kandidati koji su učestvovali u istraživanju su kroz nekoliko seansi imali pregledne vizualne slike. Nekada su to bili različiti oblici i boje cvetova ili zaostale slike u mislima, a u drugom slučaju – vizualna serija kao kada bi ste gledali film. Svi prmićuju sličnost tih meditativnih stanja sa snom – međutim uprostoriji za plutanje, čovek ima veliku svest i sposobnost ka pamćenju, analizi, svesnom fokusiranju na nešto određeno.

Primećene su čak i akustične halucinacije u obliku nekoliko reči, predloga ili muzike. U svakom slučaju su se ta dešavanja ocenila kao pozitivna, a učesnici istraživanja su primetili da bilo šta da su čuli bilo je pozitivno i podržavajuće.

Čak i osobe koje su došle u susret sa zvučnim halucinacijama, složile su se sa činjenicom da su ustvari čuli svoje misli, a ne zvuke. Kao da su zvučali iznutra, a ne spolja.

Transpersonalno iskustvo:

Ponekad se u momentima izmenjenog stanja svesti dešavaju transpersonalna iskustva. Sam termin transpersonano se odnosi bilo kom iskustvu koji izlazi iz okvira njegovog shvatanja sopstvenog Ja, kao i duhovno iskustvo. Pojedini učesnici istraživanja su govorili o neopisivom iskustvu, o doživljavanju jedinstva svega, o svom iskustvu sa osećanjem jedinstva sa univerzumom ili sa svim ostalim.

Naučnici Kasprov i Skoton su u svojoj izjavi (1999) pisali o transpersonalnim iskustvima i naveli sledeće:

Transpersonalna psihijatrija ne podržava nijedan konkretan sistem verovanja, ali priznaje da duhovnim iskustvom i transcendetalnim stanjem svojstveni altruizam, kreativne sposobnosti, duboka osećanja jedinstva i druga iskustva predstavljaju univerzalnu stvar za sve ljude, jer o njima pišu predstavnici različitih kultura.

Terapeutska dejstva i duhovno iskustvo koje utiče na zdravstveno stanje i unutrašnji komfort predstavlja blagotvorno dejstvo i opisano je u mnogim naučnim radovima.

Perinatalna iskustva :

U retkim slučajevim su kandidati iskusili perinatalna iskustva svog rođenja, opisivajući ih ispunjenim i veoma emocionalnim. Naučnicima je teže da daju odgovor na pitanje da li su ta sećanja bila stvarna ili samo simbolično iskustvo, međutim neke vrste terapije (kao na primer holotropno disanje) smatraju perinatalnim iskustvom i posebno značajnim za eliminaciju nekih psihičkih blokada, briga i negativnih šablona percepcije.
(Rad S. Grofa).

U suštini, naučnici istražuju iskustvo koje se dobija od plutanja u prostoriji za plutanje, kao i iskustva kod kojih je ranije bilo dozvoljeno korišćenje psihoaktivnih supstanci (LSD, psilocibin, Ayaska – Grofovo istraživanje 1975.; Grifitsa, Ričardsa, MakKana i Džesi 2006. Kelgrena i Norlendera 2001.

Ali upoređujući sa korišćenjem psihoaktivnih supstanci, iskustvo menjanja svesti u toku seanse plutanja javlja se kontrolišućim i svesnim , što isključuje pojavu negativnih posledica, jer posetilac u bilo kom momentu može izaći iz tanka ili upaliti svetlo. Iskustvo plutanja je lakše stvaranje prelaznog stanja.

Jedno od poslednjih istraživanja opisuje prostoriju za plutanje kao bezopasni instrument, što dozvoljava postizanje iskustva sa dubinom koja zadovoljava osobu jer je može osetiti i proučavati.

Sećanja:

Upuštanjem u meditativno stanje, većina se priseća jarkih doživljaja iz svog života, koji nisu sasvim bili proživljeni i osećeni. Obično to izaziva pozitivno emocionalno osećanje ili preispitivanje i značenje tih događaja.

U zaključku, naučnici kažu da je plutanje namenjeno širokom auditorijumu. Pored ostalih rezultata, metoda pruža duboku relaksaciju, unutrašnji komfort i spokojstvo, oslobađa od boli, a utiče i na druge pozitivne promene u životu. Ponekad nastaju duboka mentalna i transpersonalna iskustva.

Za sva dodatna pitanja, slobodno nas kontaktirajte! Stojimo Vam na raspolaganju.